SVE JE SPREMNO ZA SPEKTAKL! Evo šta će presuditi na današnjem meču Novak Đoković - Janik Siner! Nole ovih stvari mora da se pripazi...
Dodajte Kurir u vaš Google izborSpecijalni izveštač iz Londona: Vuk Brajović
Koji god navod vam se učinio značajnim – za njega postoji jedno veliko “ali”. Jednostavno, posle Novakove epske pete pobede nad Sinerom u polufinalu Melburna i prekidanja niza od 5 uzastopnih uspeha, sve karte su ponovo otvorene. Može li to Novak da ponovi – svakako: imao je na Rolan Garosu 2:0 protiv 19 godina mlađeg Fonseke na šljaci, meč je do kraja bio neizvestan – a da je Novak u turnir ušao praktično bez adekvatnog odigranog turnirskog meča na fizički najzahtevnijoj podlozi. Na istom turniru, Siner je doživeo jedan od najvećih debakla u preokretu – od 2:0 5:1 do poraza u 5 setova od “marginalca” Huana Manuela Serundola, s tim što se do danas ne zna šta se (osim fizičke iznurenosti) tada desilo sa svetskim brojem 1.
Stižemo na travu – a na njoj, pre Vimbldona – nebitno pojavljivanje Sinera na egzibiciji u Harlingem Klubu, a Novak – raniji dolazak na Vimbldon i otvaranje trening-bloka, bez previše takmičarskih momenata. Od početka Vimbldona – za obojicu, veoma izazovna prva kola: Siner skoro na konopcima protiv Kecmanovića (1:2), Đoković gubi set i puno energije protiv Kineza Vua. Ipak, prvog nosioca “mazi” žreb – i do današnjeg polufinala nema ni jednog Top 10 ili Top 20 suparnika niti izgubljenog seta. Kod Novaka – veliko ime Cicipas, 21.nosilac i veliki server Rinderkneš, “dželat” Rubljova i Fonseke Safijulin (-1 set) i zatim 4. Nosilac turnira Ože-Alijasim, uz dramu od 5 sati i 14 minuta kroz super-taj-brejk petog seta. Konačno – Novak je na terenu pred njihovo 6 polufinale na Slemovima (više nego što ih je naš as odigrao protiv Nadala!) proveo više od 3 sata više u odnosu na Sinera, ali ako on kaže da se oseća “kao u najboljim danima” – to bi trebalo puno da znači.
Ko je danas više u čijoj glavi – i šta je još u njima?
Kod Sinera – najvažniji cilj je pobediti Đokovića, podići do sada ne baš impresivan nivo igre i odbraniti najvažniju Grend Slem titulu u istoriji, čime bi se crni Grend Slem niz od Njujorka nadalje poništio u očekivanju povratka Karlosa Alkaraza.
Kod Đokovića – vanvremenski trijumf u vidu osvojene 25. Grend Slem titule pre svih (bez Alkaraza u konkurenciji, sa nestabilnijim Sinerom i psihološki nedorečenim Zverevom), a tek onda sve ostalo – izjednačavanje sa Federerom po broju titula ovde (8), povratak na 4. mesto ATP rang-liste, status najstarijeg osvajača Slema u singlu itd. (za koje Novak skoro da ne haje). U prevodu – Novakovi motivi su primarno istorijski, emotivno, eshatološki – a Sinerovi primarno lični, mentalni, statistički, uz ogradu da se isti nalaze i kod jednog i kod drugog, ali u drugačijem redosledu.
Osveta za Melburn – više medijska tema nego realnost, ali je činjenica da Novak ponovo predstavlja veliki igrački izazov za Sinera. Osveta za polufinale iz prošle godine – ne, Novak je tada bio povređen i nespreman za pravu borbu. Lični prestiž i povratak ravnoteže na svoju stranu – uvek, dok god se obojica budu takmičila na turneji, ali tek deo šire priče. Šansa za konačno osvajanje Vimbldona – obojica smatraju da su podjednako dominantni nad pobednikom meča Zverev – Feri, te ovaj meč posmatraju kao “finale pre finala” i jedan od najvažnijih pasusa u njizi njihovog rivaliteta i Novakove uloge u savremenom takmičarskom tenisu.
Očekivanja su da bi Novak želeo da ovaj meč završi u tri ili četiri seta – jer dosta toga škripucka kod njega (list, rame, podlaktica), a Siner – svakako isto, jer je njegov rekord u mečevima na 5 setova neslavan. Danas je veoma sparno ovde, ima I vetra, i do su uslovi koje niko na turneji ne voli, a notorno Đoković i Siner – pa će i to uticati na plan igre. Obojica smatraju da mogu da pobede u meču bez obzira na konačni broj setova, ali bi skoro sigurno Novaku bilo izuzetno naporno da se izbori za još jednu pobedu protiv ipak za 20% boljim Sinerom u svakom segmentu igre nego što je to bio Ože-Alijasim. Znamo da će Đoković iscediti i poslednji atom mentalne snage kada ponestane one fizičke, da će ponovo pomeriti granice fanatizma radi uspeha – ali je pitanje koliko je to danas realno kvantuma energije konačnog uspeha?
Prednost osvojenog prvog seta će se posmatrati kao izuzetan taktički uspeh – i to se pokazalo tačnim u slučaju meča u Melburnu, a posle toga – sredina trećeg seta. Ko do tada bude uspostavio željeni nivo igre, samopouzdanje, trajektoriju performansi koje idu ka višem i sačuvao dovoljno energije da bude konkurentniji u brojnim važnim i odlučujućim trenucima – verovatno će biti onaj koji će podići ruke ka nebu na kraju ovog veličanstvenog teniskog dana na Centralnom terenu Vimbldona.
Koga mi želimo da vidimo u toj pozi – dobro je poznato…